top of page

Hemijsko oružje: Kapaciteti Severne Koreje

Writer's picture: Urednički timUrednički tim

Hemijska postrojenja Pongva (foto: Airbus Defence and Space)
Hemijska postrojenja Pongva (foto: Airbus Defence and Space)

Severna Koreja, formalno poznata kao Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK), poznata je po naprednim programima nuklearnog i balističkog naoružanja, ali i po široko rasprostranjenim sumnjama o posedovanju hemijskog i biološkog oružja. Uprkos međunarodnim obavezama i pritiscima, Pjongjang nastavlja da razvija kapacitete koji uključuju ove nekonvencionalne oblike naoružanja, čime doprinosi nestabilnosti u regionu i šire.


Severna Koreja povukla se iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) u januaru 2003. godine i nije potpisala Konvenciju o hemijskom oružju (CWC). Iako je formalno potpisnica Konvencije o biološkom i toksičnom oružju (BTWC) iz 1987. godine i Ženevskog protokola iz 1988. godine, dokazi sugerišu da Pjongjang održava ofanzivne programe biološkog oružja, kršeći svoje međunarodne obaveze.


Kapaciteti Severne Koreje za hemijsko oružje datiraju još iz 1954. godine, a do ranih 1980-ih razvijeni su domaći kapaciteti za proizvodnju hemijskog oružja. Procenjuje se da DNRK poseduje između 2.500 i 5.000 tona hemijskih agenasa, uključujući iperit, fosgen, sarin i nervne agense V-tipa.


Ovi agensi se proizvode i skladište u najmanje dvanaest specijalizovanih postrojenja i šest velikih skladišta. Značajan primer upotrebe hemijskog oružja bio je atentat na Kim Džong Nama 2017. godine, gde je korišćen nervni agens VX, koji se smatra jednim od najsmrtonosnijih.


U oblasti biološkog oružja, Severna Koreja se smatra zemljom s visokim potencijalom za proizvodnju i upotrebu bioloških agenasa. Bele knjige o odbrani Južne Koreje ukazuju na to da Pjongjang poseduje uzročnike antraksa, velikih boginja i kuge, među ostalim. Američki izveštaji dodatno navode da Severna Koreja poseduje kapacitete za proizvodnju bioloških agenasa u značajnim količinama, uključujući njihovu upotrebu kao oružja.


Iako su dokazi o direktnim testiranjima na ljudima neprovereni, pojedini severnokorejski prebezi izneli su tvrdnje o testiranjima bioloških agenasa na zatvorenicima i osobama s invaliditetom.


Pjongjangova strategija razvoja ovih programa nije samo taktička, već i politička. Hemijsko i biološko oružje pružaju režimu dodatni sloj odvraćanja pored njegovog nuklearnog arsenala. Prelazak na binarne hemijske agense, koji su stabilniji i lakši za transport i skladištenje, ukazuje na sve sofisticiraniji pristup. Ovaj tehnološki pomak takođe smanjuje zavisnost Severne Koreje od kontrolisanih lanaca snabdevanja i pruža veću operativnu fleksibilnost.


Novoizgrađeni objekti u Hamhungu (foto: Airbus Defence and Space)
Novoizgrađeni objekti u Hamhungu (foto: Airbus Defence and Space)

Projekat Antracit

Istraživanje koje sprovodi britanskog Kraljevski institut ujedinjenih službi RUSI (Royal United Services Institute)kroz projekat Antracit donosi dodatnu dubinu u razumevanju kapaciteta Severne Koreje.


Projekat koristi otvorene izvore i tehnologije daljinskog osmatranja kako bi mapirao ključne hemijske kapacitete te zemlje i njihove potencijalne veze sa programom hemijskog oružja.


Jedan od ključnih lokaliteta obuhvaćenih ovim istraživanjem je rafinerija Pongva, koja je glavni izvor ugljovodoničnih derivata u zemlji. Iako nema dokaza da je direktno uključena u proizvodnju hemijskog oružja, njena strateška važnost leži u proizvodnji osnovnih sirovina za hemijsku industriju. Proizvodi poput benzina, kerozina i dizela omogućavaju Severnoj Koreji da razvija prekursore za agense poput sarina i VX-a.


Pored toga, područje Hamhunga, koje je dom nizu akademskih i istraživačkih ustanova, takođe je bilo predmet detaljnog istraživanja. Satelitske analize ukazale su na postojanje novoizgrađenih zgrada koje imaju kapacitet za rukovanje hemikalijama.


Jedna od tih zgrada, smeštena u blizini zakopanih skladišta i industrijskih rezervoara, izazvala je posebnu pažnju zbog svoje specifične opreme i blizine velikih industrijskih postrojenja poput kompleksa Hungnam i kompleksa 8. februar. Iako nema direktnih dokaza o njenoj povezanosti s hemijskim oružjem, karakteristike objekta i njegova izolovanost ukazuju na mogućnost da se koristi za vojne svrhe, uključujući proizvodnju raketnog goriva ili hemijskih agenasa.


Zaključno, analiza pokazuje da Severna Koreja ima značajne kapacitete za proizvodnju hemijskih prekursora i potencijalno hemijskog oružja, oslanjajući se na široku mrežu industrijskih i istraživačkih postrojenja.


Projekat Antracit pruža ključne uvide u ovu mrežu, ukazujući na ključne lokacije i infrastrukturu koja omogućava Severnoj Koreji da ostane značajan igrač u oblasti hemijskog naoružanja.




  • facebook
  • twitter

©2023 Balkanska bezbednosna mreža. Odbrana i bezbednost iz ugla novinara i urednika sa prostora Jugoistočne Evrope.

bottom of page