
Slučaj trovanja Sergeja Skripalja i njegove ćerke Julije 2018. godine u Solsberiju, pomoću nervnog agensa Novičok ukazuje na obrazac koji seže decenijama unazad do vremena Hladnog rata i povezan je sa upotrebom hemijskog oružja teškog za otkrivanje sa politikom eliminacije političkih neprijatelja koji su našli utočište u inostranstvu.
Slučaj Skripalj nije izolovan događaj, već deo šireg obrasca upotrebe otrova kao političkog oružja, što je bilo posebno izraženo tokom Hladnog rata. Od ubistva Georgija Markova u Londonu ricinom 1978. godine, preko trovanja Aleksandra Litvinjenka polonijumom-210 2006. godine, do napada u Solsberiju, otrovi su se koristili kao sredstva za eliminaciju disidenata i političkih protivnika. Ovi slučajevi ne samo da ukazuju na tehničku sofisticiranost njihovih izvršilaca već nose i jasnu političku poruku – izdaja se ne oprašta.
Dana 4. marta 2018. godine, Sergej Skripalj, bivši pukovnik ruske vojne obaveštajne službe GRU i dvostruki agent britanske MI6, pronađen je bez svesti na klupi u centru Solsberija u Velikoj Britaniji zajedno sa svojom ćerkom Julijom, koja je prethodnog dana doputovala iz Moskve.
Oboje su hitno prebačeni u bolnicu, gde su lekari otkrili simptome trovanja nervnim agensom. Ubrzo nakon toga, detektiv policije Viltšira Nik Bejli, koji je bio među prvima koji su pretražili njihov dom, hospitalizovan je sa ozbiljnim simptomima sličnog trovanja.
Prvih nekoliko dana nakon incidenta bili su ključni za identifikaciju otrova i utvrđivanje uzroka stanja žrtava.
Prvih nekoliko dana nakon napada bili su kritični za spašavanje života Sergeja i Julije Skripalj, ali i za identifikaciju uzroka njihovog stanja. Lekari u bolnici u Solsberiju prepoznali su simptome koji su ukazivali na izloženost nervnom agensu, što je pokrenulo hitan odgovor nacionalnih bezbednosnih službi.
Uzorci krvi su analizirani u laboratoriji Porton Daun, gde je potvrđeno prisustvo Novičoka, nervnog agensa poznatog po svojoj smrtonosnosti i teškoći detekcije. Paralelno s tim, policija je zatvorila centralne delove Solsberija, uključujući tržni centar i restorane, zbog potencijalne kontaminacije.
Novičok je deo porodice hemijskih oružja osmišljenih da budu smrtonosniji od VX-a, nedetektabilni standardnim NATO uređajima i stabilni za transport u binarnom formatu, što omogućava mešanje komponenti neposredno pre upotrebe.
Dana 12. marta 2018. godine, premijerka Velike Britanije Tereza Mej obavestila je parlament da je nervni agens korišćen u napadu deo Novičok porodice i da je gotovo sigurno da je Rusija odgovorna za napad. Ova tvrdnja temeljila se na istorijskom obrascu ruskih atentata, njihovim tehničkim kapacitetima za proizvodnju Novičoka i politici eliminacije disidenata, što je Moskva redovno demonstrirala.
Nalaze o upotrebi Novičoka potvrdila je Organizacija za zabranu hemijskog oružja (OPCW) u aprilu 2018. godine. Stručnjaci OPCW-a prikupili su uzorke iz Solsberija i sproveli analize u nekoliko međunarodno priznatih laboratorija. Izveštaj OPCW-a potvrdio je visoku čistoću agensa, što je dodatno ukazivalo na državno poreklo otrova. Ovaj nalaz osnažio je poziciju Velike Britanije u međunarodnim diplomatskim raspravama, posebno pred Savetom bezbednosti UN.
Tokom opsežne policijske istrage, koja je uključivala više od 250 detektiva, pregledano je hiljade sati CCTV snimaka i prikupljeno preko 1400 izjava svedoka. Istražitelji su identifikovali dvojicu osumnjičenih – Aleksandra Petrova i Ruslana Boširova, koji su iz Moskve doputovali u Veliku Britaniju nekoliko dana pre napada i napustili je neposredno nakon izvršenja. Napadači su koristili Novičok u obliku tečnosti, pažljivo nanesen na kvaku ulaznih vrata Skripaljeve kuće.

Ruski osumnjičeni, Aleksandar Petrov i Ruslan Boširov, koje su britanske vlasti identifikovale kao operativce GRU-a, tvrdili su u intervjuu za RT da su posetili Solsberi kao turisti. Njihovo objašnjenje – da su želeli da razgledaju "čuvenu katedralu poznatu po svom tornju" – izazvalo je podsmeh u međunarodnoj javnosti.
Detaljna istraga mreže Bellingcat otkrila je da je Ruslan Boširov zapravo pukovnik Anatolij Čepiga, dok je Aleksandar Petrov identifikovan kao lekar Aleksandar Miškin, obojica pripadnici ruske vojne obaveštajne službe. Ovo otkriće dodatno je potvrdilo britanske optužbe o umešanosti Rusije.
Ovaj način primene omogućio je direktnu izloženost žrtvama bez opasnosti za napadače. Međutim, nakon napada, kontaminirani predmeti nisu pravilno uklonjeni, što je dovelo do tragičnih posledica.
Dana 30. juna 2018. godine, Daun Sturdžes i njen partner Čarli Roul pronašli su bočicu koja je sadržala ostatke Novičoka, misleći da je parfem. Daun je prsnula tečnost na sebe i ubrzo razvila smrtonosne simptome trovanja. Preminula je 8. jula, dok je Roul preživeo, ali s trajnim posledicama po zdravlje.
Velika Britanija je reagovala i diplomatskim merama na upotrebu novičoka. Premijerka Mej proterala je 23 ruska diplomata koju su identifikovani kao članovi obaveštajnih službi. Uz podršku saveznika, više od 150 ruskih diplomata proterano je iz 27 zemalja, uključujući SAD, članice NATO-a i EU.
Odgovor Rusije na optužbe Velike Britanije bio je višeslojan i činile su ga kombinacija diplomatskih akcija, propagandnih kontrateorija i pravnih manevara u međunarodnim organizacijama poput UN i Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW).
Od početka, Rusija je negirala bilo kakvu odgovornost za napad, nazivajući ga "antiruskom histerijom" i pokušajem diskreditacije na međunarodnoj sceni.Ministarstvo spoljnih poslova Rusije, predvođeno Sergejem Lavrovim, tvrdilo je da su optužbe protiv Moskve "neosnovane" i da nedostaju dokazi koji bi povezali Rusiju sa trovanjem.
Lavrov je u više navrata izjavljivao da Velika Britanija nije pružila transparentne informacije o incidentu i zahtevao je pristup uzorcima otrova za sopstvenu analizu. On je takođe sugerisao da bi otrov mogao poticati iz britanske laboratorije Porton Daun, pokušavajući da prebaci krivicu na Veliku Britaniju.
U UN, ruski ambasador Vasilij Nebenzja optužio je Veliku Britaniju za širenje lažnih informacija. Tokom sednica Saveta bezbednosti, Nebenzja je tvrdio da je slučaj Skripalj deo šire kampanje Zapada za diskreditaciju Rusije. U martu 2018, on je izjavio da su britanske optužbe "delom propagandnog rata" i insinuirao da je napad insceniran kako bi se opravdalo proterivanje ruskih diplomata i podstakle antiruske sankcije.
U OPCW-u, Rusija je tražila pokretanje zajedničke istrage sa Velikom Britanijom, tvrdeći da bi to bio jedini način da se osigura nepristrasnost. Ambasador Aleksandar Šuljgin, predstavnik Rusije pri OPCW-u, opisao je britanske optužbe kao "apsolutno neprihvatljive" i tvrdio da su dokazi kojima raspolaže London nedovoljni.
Na vanrednoj sednici OPCW-a u aprilu 2018, Šuljgin je predstavio listu pitanja Velikoj Britaniji, uključujući zahteve za imenovanje članova tehničkog tima OPCW-a i laboratorija koje su analizirale uzorke. Njegov ton bio je optužujući, naglašavajući da Britanija odbija saradnju i pokušava da manipuliše međunarodnim institucijama.
Pored formalnih reakcija, Rusija je intenzivno koristila državne medije, poput RT-a i Sputnjika, za širenje kontrateorija. Jedna od najistaknutijih bila je tvrdnja da su Skripaljevi otrovani supstancom BZ, hemikalijom koju, prema rečima ruskih zvaničnika, koriste zemlje NATO-a. Ministarstvo spoljnih poslova Rusije navelo je ovu teoriju kao primer "zapadne manipulacije" činjenicama. OPCW je demantovao ove tvrdnje, objašnjavajući da su tragovi BZ pronađeni u kontrolnim uzorcima, a ne u uzorcima sa mesta incidenta.
Pokušaji Rusije da diskredituje britansku istragu naišli su na široku osudu u međunarodnim krugovima. Diplomatski savez koji je Velika Britanija okupila oko ovog slučaja – uključujući EU, SAD i članice NATO-a – poslao je poruku Moskvi da će ovakvi incidenti naići na koordinisani odgovor.
Slučaj Skripalj imao je dalekosežne posledice za međunarodne odnose i globalnu bezbednost. Upotreba hemijskog oružja na teritoriji NATO članice dovela je do najveće koordinisane diplomatske akcije protiv Moskve od Hladnog rata, uključujući proterivanje više od 150 ruskih diplomata iz 27 zemalja.
Ovaj slučaj dodatno je osvetlio slabosti u međunarodnim mehanizmima za kontrolu hemijskog oružja, ukazujući na potrebu za jačanjem inspekcija i sankcija. Takođe, istakao je važnost saradnje među državama u borbi protiv ilegalne upotrebe otrova kao političkog oružja.