top of page
  • Writer's pictureUrednički tim

Veće zemlje Balkana sem Srbije okreću se samohodnim minobacačima

29/12/2020

Samohodni minobacač 120 mm na vozilu Pirana oružanih snaga Švajcarske. Ovo vozilo licencno je počela da proizvodi Rumunija (screenshot: www.vtg.admin.ch)

Sve veće armije Balkana sem Srbije u svom arsenalu imaju ili planiraju nabavku samohodnih

minobacača 120 mm koji mogu da prate oklopne snage i teže su uhvatljivi za protivničku vatru.


Rumunija već godinama ima vozila sa ovakvim oruđima, Bugarska planira nabavku, a Hrvatska i Mađarska raspolažu vozilima koja mogu da se iskoriste kao platforme za samohodne minobacače.


Srbija za sada ne pokazuje takve ambicije i oslanja se na klasične minobacače nasleđene od JNA koje vuku terenska vozila. Među mnogobrojnim domaćim projektima naoružanja nema novih oruđa ovog tipa, već samo unapređenja postojećih koji se inače uspešno izvoze na tržišta Bliskog istoka.


Minobacači se smatraju jednim od najvažnijih oruđa za vatrenu podršku.


Za razliku od najraširenijih artiljerijskih oruđa haubica smatraju se praktičnijim za upotrebu. Manjeg su gabarita, jeftiniji i jednostavniji za obuku. Imaju većinu brzinu paljbe od haubica i

zahvaljujući ubacnoj putanji mogu da gađaju mete zaklonjene iza brda ili u rovovima.


Tokom građanskog rata na prostoru nekadašnje SFRJ minobacač je bio jedno od dominantnih sredstava vatrene podrške.


Iskustva iz najnovijih sukoba ukazuju na ranjivost klasičnih minobacača. Vreme potrebno za uređenje položaja i postavljanje minobacača povećava šansu da budu otkriveni. Takođe ne mogu da prate brzinu delovanja oklopnih snaga.


Zbog toga većina evropskih armija nabavlja ili razvija samohodne minobacače, a taj trend počeo je da sledi i region sa izuzetkom Srbije.


Bugarska je u strateški dokument stvaranja bataljonskih borbenih grupa u okviru

mehanizovanih brigada, uvrstila zahtev za stvaranje baterije (čete) samohodnih minobacača, sa sistemom za automatsko upravljanje vatrom.


Minobacači 120 mm na platformi vozila Patria (foto: patriagroup.com)

Rumunija već decenijama ima samohodne minobacače 120 mm na borbenom vozilu pešadije MLVM, kao i minobacače 82 mm, na oklopnim vozilima točkašima TAB-71AR i TABC-79AR. Bukurešt je počeo da usvaja u naoružanje oklopna vozila Pirana 5 koja takođe imaju verziju sa minobacačima.


Hrvatska koristi minobacače nasleđene od JNA, ali otvoren je put za nabavku samohodnih minobacača na platformi točkaša Patria AMV finskog porekla koja se montiraju u fabrici Đuro Đaković u Slavonskom Brodu. Na tom vozilu Finci su izradili sofiticirani sistem sa dva minobacača 120 mm.


Alternativa je poljski model sa minobacačem 120 mm u kupoli koji je Hrvatskoj prikazan na vežbi održanoj 2018, o čemu je izvestio portal Obris. Tada je predstavljena baterija vozila Rosomak (poljska licenca Patria AMV). Raniji hrvatski planovi bili su da se 16 AMV naoruža sa minobacačem 120 mm.


Mađarska je kupila od Nemačke borbena vozila pešadije Links (Lynx). Ovo vozilo takođe postoji u konfiguraciji sa minobacačem 120 mm.


Mađarska će licencno proizvoditi vozila Lynx u novom pogonu u Đuli. Ovo vozilo takođe postoji u konfiguraciji samohodnog minobacača (foto: rheinmetall-defence.com)

Minobacači Vojske Srbije

Brdsko-planinski teren uslovio je da Vojska Srbije ima potrebu za velikim brojem minobacača.


Vojska Srbije u 4 aktivne brigade Kopnene vojske ima 88 minobacača kalibra 120 milimetara, odnosno svaki motorizovani ili mehanizovani bataljon ima po 6 minobacača velikog kalibra ( 1. brigada ima tri bataljona i 18 minobacača, a 2, 3. i 4. po 24).


Takođe, svaki motorizovani bataljon pešadije Vojske Srbije (ima ih ukupno sedam i osmi u formiranju) po formaciji ima 6 minobacača 82 milimetra. Minobacači su u naoružanju i brigada teritorijalnih snaga i Žandarmerije kao oruđe za vatrenu podršku u

protivpobunjeničkim operacijama.


Na poslednjoj vežbi Vojske Srbije "Zajednički udar 2020" na vojnom kompleksu Pasuljanske livade korišćeni su minobacači M-74 120 mm.


Slika viđenja više puta, pokazuje minobacače na uređenom položaju. Sem vremena potrebnog za uređenje položaja i postavljanje minobacača za gađanje, petočlane posluge

ne mogu brzo ni da napuste položaj sa minobacačem koji teži 120 kilograma u borbenom položaju (240 u marševskom) i sa municijom i dodatnom opremom.


Postavlja se i pitanje prohodnosti kamiona terenskog vozila TAM-110 koji vuče minobacač M-74 u sadejstvu sa oklopno-mehanizovanim jedinicama jer su tenkovi M-84 i borbena vozila pešadije M-80A, kao gusenična vozila mnogo prohodniji na terenu.


U realnoj borbenoj situaciji, tenkovi i oklopna vozila ne mogu da čekaju postavljanje minobacača na vatreni položaj i njihovu pripremu za vatru.


To je pokazao na primer i rat u Hrvatskoj 1991. godine, a u studiji koju je 1993. godine uradila Uprava oklopno-mehanizovanih jedinica Generalštaba Vojske Jugoslavije navodi se da minobacače treba ugraditi na oklopne transportere i borbena vozila pešadije, kako bi mogli da u borbi prate tenkove i oklopna vozila.


Minobacači srpske odbrambene industrije: Samohodni ne, ali poboljšani da

Iako se ne radi na razvoju samohodnih minobacača, srpska odbrambena industrija radi na unapređenju postojećih minobacača.


Vojnotehnički institut na svom sajt već godinama ima minobacač kalibra 120mm M-95 , koji je konstruisan tako da se mnogo brže zauzima i napušta vatreni položaj, bez pripreme položaja.


Kompanija „Teleoptik – Žiroskopi“ iz Zemuna razvila je revolucionarne nišanske sprave za

minobacače sa led diodama.


Sprave NSB-3 za minobacače manjeg kalibra i NSB-4B za minobacača 120 milimetara, mogu da se koriste noću bez korišćenja noćnih IC naočara, a led diode osvetljavaju prostor do daljine od nekoliko centimetara, dovoljno za nišanjenje, ali su već na daljinama od jednog metra potpuno neuočljive.


Dodatna prednost u odnosu na slična rešenja u svetu jeste i da baterije na led diodama mogu da rade na ekstremno niskim temperaturama i po nekoliko dana, što pruža dodatnu prednost u realnoj borbenoj situaciji.


Kvalitet nišanskih sprava, a posebno samih minobacača u kalibrima 81 i 120 mm, koje u Srbiji pravi fabrika „Prva petoletka – Namenska“ iz Trstenika, ogleda se u dobrim izvoznim poslovima, pre svega na ratnim područjima Bliskog Istoka.


Za sada proizvodni program Trstenika su poznati minobacači koje je VTI projektovao za JNA i oni se još uvek dobro prodaju. Analizom podataka dostavljenih UN ukazuje da je samo 2015. izvezeno 1.136 minobacača 81 mm, 82 mm i 120 mm i 1.679 komada 60 mm. Glavni naručilac su Saudijska Arabija i UAE.


U 2016. prema izveštaju Srbije za OEBS izvezeno je 2.494 minobacača kalibra 81 mm, 82 mm i 120 mm za koje je navedeno ko su korisnici i pride izvoz od 54 minobacača 120 mm i višecevna lansera raketa 128 mm za UAE (nisu razdvojene tačne količine jednog i drugog sredstva).


Za 2017. navodi se u izveštaju za UN izvoz čak 2.941 „artiljerijskih sistema velikog kalibra“. Deo tih sredstava su višecevni lanseri raketa, ali većina su minobacači 81/82 mm i 120 mm. Zatim je 2017. izvezeno 576 minobacača kalibra manjeg od 75 mm što su sasvim sigurno oruđa kalibra 60 mm.

bottom of page