top of page
  • Writer's pictureVojkan Kostić

Zapadni zvaničnik:Vojna saradnja Srbije sa Rusijom i Kinom posle napada na Ukrajinu nema perspektivu

29/03/2023

Prošlog meseca navršilo se godinu dana od ruske invazije na Ukrajinu i kraj rata još uvek nije na vidiku (foto: twitter.com/DefenceU)

Dosadašnja vojna saradnja Srbije sa Rusijom posle početka rata u Ukrajini postala je neodrživa dok bi nastavak saradnje sa Kinom mogao da utiče na buduću kooperaciju sa zapadnim armijama iz razloga bezbednosti i zaštite podataka. To je, ukratko, siže ekskluzivnog intervjua koji je Balkanska bezbednosna mreža obavila u Londonu sa visokim zapadnim zvaničnikom koji je zbog delikatnosti pozicije insistirao na anonimnosti.


Srbija je u proteklih nekoliko godina potrošila više stotina miliona evra na remont i modernizaciju postojećeg i nabavku novog naoružanja i vojne opreme iz Rusije. Da li će to oružje sada moći da bude isporučeno, imajući u vidu sankcije koje je Zapad uveo Rusiji zbog vojne intervencije u Ukrajini?

Sankcije na stranu, svako ko sada kupuje naoružanje i vojnu opremu iz Rusije - kupuje od nepouzdanog partnera. Istina je da je Srbija te ugovore sklapala pre početka rata. Ali sada kada je rat počeo, nema razloga da se ozbiljno veruje da će ta oprema biti i isporučena. Ako pogledamo ruske proizvodne kapacitete, oni su sada u punoj meri angažovani za svoje ratne potrebe.


Njihova sposobnost da proizvode za izvoz biće umanjena i ugrožena. Po pitanju rezervnih delova, ne treba imati sumnje da će prioritet staviti na svoje potrebe, koje su sada ogromne. Biće teško. Tim pre što će sankcije na srednji i duži rok uticati da se dodatno smanje kapaciteti koje su imali pre rata. Sankcije neće skoro biti ukinute i politička situacija koje je stvorena nakon početka rata neće se skoro menjati.


Ne vidim da će Rusima uskoro biti na raspolaganju ni ona tehnologija sa Zapada koju su do sada koristili u svojim sistemima. Biće teško održavati sve te borbene sisteme na duži rok.


- I mnogo NATO zemlje sada koriste vojnu opremu iz vremena Sovjetskog Saveza?

Da, ali dosta toga je već dugo u upotrebi i uskoro će biti izbačeno iz stroja. Sve to još može da se koristi ali pitanje je koliko dugo. Neki delovi će moći da se nabavljaju iz Ukrajine, jer su tamo ostale mnoge fabrike.


Neke stvari će vešti inženjeri praviti sami, možda čak i upotrebom 3D štampača. Ali ideja da će ti delovi moći da se nabavljaju iz Rusije - to je malo verovatno. Imajte na umu da potrebnih delova nema previše ni u ostatku sveta, jer su od početka rata Ukrajinici pa čak i sami Rusi dosta toga kupili od zemalja koji su ih imali u skladištima, da zadovolje svoje potrebe.

Poljski MiG-29 i holandski F-35 na zajedničkom zadatku čuvanja neba nad Poljskom (foto: ac.nato.int)

- Srbija ima ozbiljnu vojnu saradnju i sa Kinom. Iz te zemlje se nabavljaju raketni sistemi PVO, razmenjuje se tehnologija i razvijaju borbene bespilotne letelice. Da li Zapad ima problem sa tim?

Srbija je nezavisna zemlja i može da kupuje šta god hoće i odakle hoće. Zna se da su Kinezi bilo vrlo voljni da po povoljnim uslovima prodaju oružje, jer je tržište naoružanja veoma kompetitivno. Svesni smo da je Kina prvi put, nakon saradnje sa afričkim i zemljama Bliskog istoka, uspela da proda nešto u Evropi.


Takođe, Kina je vrlo angažovana na razvoju infrastrukture i energetike po Evropi. Da smo mi mogli da nešto prodamo Srbiji, i mi bi prodali. Međutim, svaka buduća saradnja (Srbije) sa vojskama Zapada biće otežana jer će provejavati bojazan da će Kinezi pokušati da iskoriste to naoružanje za prikupljanje podataka za svoje potrebe, što se već dešavalo.


Nismo naročito zabrinuti zbog vojne saradnje Srbije i Kine ali može se desiti da to ugrozi buduću saradnju i vojne vežbe sa zapadnim vojskama.


- Da li je na Zapadu registrovana činjenica da Srbija sprovodi modernizaciju svojih oružanih snaga i da li se to smatra pretnjom ili normalnim procesom?

Kada neka zemlja kupuje odbrambeno naoružanje, to je sasvim normalno. Ako gledate šta je Srbija nabavljala, to je uglavnom odbrambenog karaktera. Svaka zemlja ima apsolutno pravo da to radi. Ono što ne bi pozdravili je kada bi se to oružje koristilo za zastrašivanje suseda ili za progon domaćeg stanovništva, ali to sa Srbijom nije slučaj.


Nemam utisak da Srbija pokazuje želju da dominira nad drugim zemljama.


- Ima li dokaza da je rat u Ukrajini na bilo koji način uticao na bezbednosnu situaciju na Balkanu?

Naročito imajući u vidu tenzije između Beograda i Prištine, kao i potencijal za konflikt u Bosni i Hercegovini ili čak u Severnoj Makedoniji. Teško je reći da rat na to ne utiče, ali nema direktnih dokaza za to.


Činjenica je da postoje ljudi kojima bi moglo da padne na pamet da potraže podršku u stanovništvu govoreći o ratu. Kada postoje tenzije, ljudi lako mogu da pokušaju da zaigraju na taj faktor. Ali tenzije koje su se događale izmedju Srbije i Kosova mnogo su starije od rata u Ukrajini i bilo bi ih i da do tog sukoba nije došlo.


Ruska agresija na Ukrajinu svakako ne pomaže, jer podstiče neke emotivne reakcije na svim stranama, ali ne vidim direktnu vezu niti dokaz da je to izazvala Moskva. Kada potencijal za sukob postoji, mnogo je lakše da se neko sa strane umeša.


- Da li nedavne tenzije izmedju Beograda i Prištine mogu da prerastu u oružani konflikt i kakva bi bila reakcija NATO u tom slučaju?

Teško je reći kakva bi bila međunarodna reakcija. Niko ne želi da dođe do oružanog konflikta i bilo bi potpuno ludilo da ponovo gledamo oružani konflikt na Balkanu. To nije ni u čijem interesu i verujem da ni strane koje pominju tako nešto ne žele da dođe do toga. KFOR bi, svakako, gledao da razdvoji strane i nekako ih dovede za pregovarački sto.


- Ipak, KFOR je značajno smanjio brojnost na Kosovu i nema snage kakve je imao pre 15 ili više godina?

Da, ali oni tamo i nisu da nameću mir. Nivo saradnje sa obema stranama je značajno unapređen u poslednje vreme i zato je brojnost KFOR-a usklađena sa bezbednosnom procenom.


Odgovor za sve leži u političkom rešenju. Ima određenog progresa i zato je brojnost KFOR-a smanjena. Neki problemi na Kosovu će se rešavati generacijama ali nije ni u čijem interesu da se konflikt nastavi.


- Kako bi opisali trenutnu vojnu saradnju Srbije i Velike Britanije? Da li je odbijanje Beograda da uvede sankcije Moskvi uticalo na tu saradnju?

Mi imamo prijateljsku saradnju sa Srbijom u vojnom smislu. Imali smo mnoge vežbe sa srpskom vojskom. Uvođenje sankcija je politička odluka i mi želimo da to razdvojimo od vojne saradnje. Na vojnom planu želimo da nastavimo dijalog. Velika je lista potencijalnih aktivnosti i odnosi su do sada uvek bili veoma pozitivni.


- Da li postoji mogućnost saradnje dve vojne industrije i zajednički nastup na trećim tržištima?

Naravno! Velika Britanija je veoma zainteresovana da radi sa partnerima na polju proizvodnje i prodaje vojne opreme. Svakako bi podržali saradnju dve vojne industrije. Nema razloga da do te saradnje ne dođe.

bottom of page